Gipsyqueen

Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgaziće moju tršavu glavu i razliti pločnicima. Razbiću čelo o bamdere i sva ću pluća izjecati i izjaukati. Pokidaću košulju i kožu sa grudi noktima koji su sada crni i zapušteni kao lišće koje po ivicama polako počinje da truli. Jer sve na tebe liči. Ukus tvoje krvi…

Nastavi čitanje →

Sve moje nežnosti i gluposti još uvek na tvome pragu spavaju.

Ekspres za sever Možda niko nije umeo da te želi ovako kao ja noćas. …Tvoje ruke bele kao samoća. Tvoja bedra sa ukusom platna i voća. Tvoj malo šuštavi glas. Sa nosom dečačkim prilepljenim uz okno vagona, nejasan samom sebi kao oproštajno pismo padavičara, i čudno uznemiren toplinom kao razmažen pas, putujem, evo, putujem da…

Nastavi čitanje →